Živjeti u svijetu      3.9.2009

Što je ljubav?
A sad ozbiljno, želim postaviti to pitanje. Ako progooglamo englesku inačicu „love“, dobit ćemo skoro jednu i pol milijardu stranica koje to spominju! Iznenadio sam se da ni naša inačica „ljubav“ ne zaostaje puno s 830 milijuna rezultata (vjerojatno zbog naše slavenske braće). Možemo zaključiti da se radi o nečem vrlo važnom i traženom. Kada sam pitao wikipediu što kaže na love, skoro sam pao u nesvijest od pritiska na mozak kada sam vidio koliko je to zakomplicirano. Znanstveni pogled, kulturni pogled, kemijske reakcije, psihološka testiranja, antika, helenizam, religijski pogled, islam, kršćanstvo, ljubav kao vrlina, erotska ljubav, platonska ljubav, familijska ljubav, romantična ljubav, ljubav prema domovini … Ajme meni! Zar je to tako komplicirano? Sjetio sam se Hvalospjeva ljubavi i odlučio pogledati, ali tamo nigdje nisam našao definiciju ljubavi, samo njezin opis. Jednom sam čuo za poznati Websterov rječnik, pa tako on na sljedećoj stranici za ljubav kaže sljedeće (u mom slobodnom prijevodu):
1.(1) snažna naklonost prema drugome, proizlazi iz ljubaznosti i osobnih veza
(2) naklonost temeljena na seksualnoj privlačnosti
(3) naklonost temeljena na poštivanju, dobronamjernosti ili zajedničkom interesu
2. Topla privrženost, entuzijazam ili predanost
4. Nesebična odanost i dobronamjerna briga za dobro drugoga

Neki ljudi pak govore da ne vjeruju u ljubav, jer ju nikada nisu našli. Neki su je našli, pa se razočarali. A neki se još nadaju i vjeruju. Još sam se sjetio jedne izreke koja kaže da je ljubav vječna. I što sada čovjek može reći na temelju tih silnih definicija osim da su ljudi jedna komplicirana rasa.

Znaju na televiziji u onim popodnevnim emisijama prikazati bračne parove koji slave svoju 50. obljetnicu ili neku još veću. I među klasičnim pitanjima koja se postavljaju jest i ono „Osjećate li i dalje onaj žar, kao na početku“. Mislim da nitko ne odgovara pozitivno na to pitanje. Ali ipak tvrde da se i dalje vole. Stoga mi je neprihvatljivo opisati ljubav kao običnu emociju uzrokovanu lučenjem hormona, prirodni efekt koji pomaže pri razmnožavanju. Definiciju ljubavi bih tražio na nekom drugom mjestu. Negdje u domeni filozofije, a ne biologije. U domeni razuma i slobodne volje, a ne kemijskih reakcija. Jedna od maloprije spomenutih definicija kaže „nesebična odanost i briga“. Mogli bi to malo preoblikovati i reći nesebično davanje sebe drugome i to za trajno. A nesebično se dati jest odluka.

Stoga bih ljubav definirao kao odluku, svjesnu i slobodnu, da ćeš biti uz nekoga. I tu odluku ponavljaš stalno, svakoga dana i svakoga trenutka. To je onda ljubav! Možda neće uvijek biti one topline u trbuhu i međusobnih osmijeha, nekada će pasti i teške riječi i na mjesto nježnosti doći će bol. I tada je teško odlučiti se za nekoga, ali upravo u tim trenucima ta odluka dobiva svoju težinu i snagu. Takve ljubavi nam treba! Razumskih i zrelih odluka koje traju, a ne hormonskih hirova koje prva kiša razvodni.